Apple besplatno reciklira stara računala
Do ovakvog poteza na našim prostorima, gdje se ne reciklira gotovo ništa a pojedini materijali poput starog papira nemilice se uvoze, još ćemo pričekati određeno vrijemeOd ovoga ljeta u SAD-u Apple će svim kupcima novih Macintosh računala omogućiti besplatan otkup i transport njihovih starih računala do pripadajućih reciklažnih dvorišta.
Trenutno Appleovi dućani u SAD-u besplatno otkupljuju stare i neupotrebljive iPod prijenosne uređaje, a za otkup starih računala Amerikanci su morali plaćati naknadu od 30 dolara.
Do sada su ovakav potez povukli i neki drugi proizvođači osobnih računala poput HP-a i Della, no sada se u ekološki prihvatljivu akciju uključio i Apple.
Kupovina računala za 2.000 kuna
Cijene nekih modela osobnih računala u zadnje vrijeme toliko su pale da je kompletno računalo bez monitora moguće kupiti za manje od 2.000 kuna. No koja je točno razlika između računala koja koštaju 2.000 kuna i onih koja koštaju tri ili četiri puta više?Mnogi se korisnici prilikom kupovine računala odlučuju na najjeftinije modele pod izlikom: 'Za pisanje tekstova i surfanje po internetu ne treba najbrže računalo na svijetu.' Ipak, često se zaboravlja da vrlo jeftine računalne konfiguracije osim što su sporije, nisu ni previše pouzdane.
Vrlo povoljna računala sastavljaju se od najjeftinijih komponenti dostupnih na tržištu, a razloga zašto su te komponente tako jeftine ima nekoliko. Jeftine komponente obično su zasnovane na tehnologiji starije generacije, ili su prilikom njihove izrade korišteni dijelovi lošije kvalitete (sporija memorija, lošiji kondenzatori, čipovi s manjim brojem cjevovoda...). Kako bi konačna cijena ovih komponenti bila još niža, obično se štedi i na testiranjima kvalitete i ispravnosti, što rezultira većim brojem neispravnih komponenti koje se na kraju nađu u trgovini.
U usporedbi s računalima novije generacije, performanse računala za 2.000 kuna znatno su slabije, no dovoljno su brze za rad u uredskim alatima i surfanje po internetu ili gledanje filma u DivX formatu
To ne znači da sva računala sastavljena od vrlo jeftinih komponenti ne rade dobro i prave probleme, već da je vjerojatnost za to puno veća. Naravno, i tvrtke koje svoje računalne komponente rade od kvalitetnih dijelova i koje ulažu velika sredstva u kontrolu kvalitete ne proizvode 100 posto pouzdane komponente, no vjerojatnost da njihovi proizvodi neće biti ispravni puno je manja. Budući da je cijelo računalo pouzdano koliko i njegova najslabija komponenta, sastavljanjem računala od nekoliko slabije pouzdanih komponenti mogućnost da ono neće pouzdano raditi višestruko se povećava.
Namjena
U usporedbi s računalima novije generacije, performanse računala za 2.000 kuna znatno su slabije, no dovoljno su brze za rad u uredskim alatima i surfanje po internetu ili gledanje filma u DivX formatu. Namjeravate li igrati najnovije igre na računalu koje ste platili 2.000 kuna, možete na to odmah zaboraviti. Vrlo jeftina računala uglavnom dolaze s integriranim grafičkim karticama koje su dovoljno snažne tek za pokretanje par godina starih igara.
Što izabrati?
Većina hrvatskih informatičkih tvrtki u ponudi već ima računala slične cijene, no neki od vas možda će se odlučiti na sastavljanje vlastite konfiguracije. Odmah vam moramo reći da zbog vrlo ograničenog budžeta nećete moći previše birati kod kupovine komponenti.
Većina korisnika koja se odluči na kupovinu računala ove vrste kasnije ga ne nadograđuje. Upravo zbog toga, prilikom kupnje je bolje ciljati na nešto kvalitetnije komponente starije generacije, nego na moderne komponente slabije kvalitete koje kasnije ne daju veće mogućnosti nadogradnje.
Matična ploča
Matična ploča ECS NFORCE4-A939 u našim dućanima košta oko 500-tinjak kuna
U računala ove vrste uglavnom se radi uštede ugrađuju matične ploče s integriranom grafičkom karticom. Odlučili se za AMD ili Intelov procesor, a cijena tih matičnih ploča kreće se između 300 i 500 kuna. Pouzdanost matične ploče uvelike ovisi o čipsetu koji se na njoj nalazi. Kod izbora čipseta uglavnom vrijedi pravilo da je za AMD procesore najbolje kupovati ploče s Nvidia nForce čipsetima, dok se za Intelove procesore najviše isplati kupovati matične ploče s čipsetom istog proizvođača. Na cjenicima naših prodavača informatičke robe u ovoj grupi proizvoda prevladavaju dva proizvođača – Asrock i ECS.
Procesor
Prilikom izbora procesora morate se odlučiti između AMD-a i Intela, to jest Semprona/Durona i Celerona – naziva za jeftinije linije čipova ta dva proizvođača. AMD-ov procesor nešto je brži, što mu je svakako plus, no razlika u performansama nije toliko velika da bi ovo trebao biti glavni kriterij prilikom izbora. Isto tako, razlika u brzini između najjačeg modela Celeron/Sempron/Duron procesora i onog najslabijeg nije tako značajna kao razlika u cijeni (jači modeli često su i dvostruko skuplji). Na kraju, u poslovima za koje se ova računala uglavnom koriste (rad u uredskim aplikacijama, surfanje internetom) brzina procesora ne igra veliku ulogu. Eventualan višak novca koji ste namjeravali uložiti u procesor puno je bolje iskoristiti za kupovinu veće količine radne memorije. Cijena najpovoljnijih (ali i najslabijih) modela Sempron i Celeron procesora kreće se oko 400 kuna.
Memorija
Na jeftinijoj RAM memoriji često ćete vidjeti naljepnicu s natpisom 'Value', što je još uvijek bolje od bezimene memorije
Radna memorija vrlo je važan i osjetljiv dio računala. Prilikom kupovine ove komponente inače vrijedi pravilo da se isplati dati par stotina kuna više za kvalitetniju, brand name memoriju, budući da nekvalitetna memorija može uzrokovati vrlo ozbiljne probleme poput nestabilnosti u radu ili čak gubitka podataka s tvrdog diska. Ipak, budući da je u ovom slučaju glavni kriterij složiti računalo za 2.000 kuna, vjerojatno ćete morati kupiti no name memoriju i nadati se da će sve proći bez problema. Što se količine memorije tiče, ciljajte na 512 MB, koliko je danas potrebno za normalan rad (većina jeftinih konfiguracija dolazi sa samo 256 MB RAM memorije). 512 MB ujedno je i minimalna količina koju Microsoft preporučuje za sljedeću generaciju Windows operativnog sustava – Vistu koja nam dolazi početkom 2007. Ipak, većina jeftinih konfiguracija isporučuje se sa 256 MB memorije. Cijena 256 MB DDR RAM memorije kreće se oko 150 kuna, dok je za 512 MB potrebno izdvojiti dvostruko više.
Tvrdi disk
Ovo je također komponenta na kojoj se može uštedjeti uzme li se u obzir da modeli starije generacije kapaciteta 80 GB koštaju oko 400 kuna, dok je cijena diskova novije generacije (250-300 GB) oko 700-800 kuna. Budući da tvrde diskove izrađuje svega nekoliko velikih proizvođača poput Seagatea, Hitachija, Maxtora i Western Digitala, kupovinom jeftinijeg tvrdog diska nećete izgubiti toliko na pouzdanosti računala, već više na kapacitetu i performansama.
CD/DVD pogon
CD, pa čak i DVD snimači danas su izuzetno jeftini i ne bi trebali predstavljati problem prilikom sastavljanja vaše konfiguracije
Najjeftiniji CD-ROM uređaji koštaju svega stotinjak kuna, dok se prve DVD snimače može nabaviti već za 300 kuna. Combo uređaje koji su u stanju čitati CD i DVD medije, a pisati samo po CD medijima, uglavnom se ne isplati kupovati budući da im je cijena neznatno manja od one DVD snimača. Ukoliko ste u stisci s novcem, najbolje je odabrati DVD čitač čija se cijena kreće od 150 kuna, no ukoliko vam je jedan od glavnih motiva za kupovinu računala snimanje glazbe i filmova, isplati se izdvojiti 150 kuna više za DVD snimač.
Kućište i napajanje
Napajanje je dio računala koji se vrlo često zanemaruje, premda je ono jedna od najbitnijih komponenti ključnih za stabilan rad računala. Premda ne utječe na performanse računala, kućište je vrlo bitno za stabilan rad. U najjeftinije računalne konfiguracije obično se ugrađuju i najjeftinija napajanja. Cijena kvalitetnijeg napajanja od 350 W kreće se oko 300 kn, no budući da za to vrlo često u budžetu od 2.000 nema mjesta, u jeftina računala ugrađuju se napajanja čija se cijena kreće oko 1.000 kuna. Većina jeftinih kućišta dolazi s ugrađenim napajanjem što je vjerojatno varijanta koju ćete izabrati prilikom kupovine ovako jeftinog računala. Cijena ovih kućišta kreće se od 150 do 250 kuna.
Tipkovnica i miš
Mnogi će vam stručnjaci reći da su najbolje tipkovnice i miševi upravo oni najjeftiniji, i često će biti u pravu
Miš i tipkovnica su dosta važni namjeravate li svakodnevno raditi na računalu duže vrijeme. Čak i među vrlo jeftinim uređajima ima onih pristojne kvalitete, no nekog univerzalnog pravila kojeg bi se trebalo držati prilikom kupovine nema. Oba uređaja moguće je nabaviti za stotinjak kuna.
Ukupno – matična ploča (400 kn) + procesor (400 kn) + memorija (300 kn) + tvrdi disk (400 kn) + DVD pogon (150 kn) + kućište (200 kn) + tipkovnica i miš (100 kn) = 1.950 kn
Kakav monitor kupiti?
Monitor je dio računala s najduljim 'rokom trajanja' i baš zato se u njega isplati uložiti nešto niše novca. Kvalitetan monitor može vas služiti i više od pet godina, a kako biste prilikom kupovine odabrali uređaj koji će vam potpuno odgovarati i doživjeti ovakvu 'duboku starost' (po hardverskim mjerilima), obratite pažnju na sljedeće detalje...
CRT ili LCD, pitanje je sad
CRT ili LCD, pitanje je sad
Ako ste nedavno zamijenili stari PC koji vas je dobro služio godinama, vjerojatno ste se odlučili i za novi monitor jer ste primijetili kako polako gubite oči na starom. Odluka je u redu jer većina ekrana, ako su u dobrom stanju, ima životni vijek od oko pet godina.
A i taj stari ekran od 15” koji je normalno radio tek na 800x600 piksela sigurno je počeo utjecati na vašu produktivnost. Većina proizvođača ekrana proizvodi polazne modele koji kombiniraju vrlo niske cijene i ogoljene funkcije. Ti su ekrani, dokle god pružaju primjerenu razlučivost i osvježenje slike, dovoljni za surfanje, e-mail i uredske zadaće.
Linije srednjeg cjenovnog razreda i profesionalne pružaju bolju kvalitetu slike i više funkcija, poput izvrsnih kontrola za podešavanje slike i USB 1.1 utora. Neki profesionalni ekrani imaju i dodatne kontrole koje pomažu informatičkim menadžerima u praćenju poslova njihovih tvrtki putem LAN-a.
Usporedba dimenzija CRT i LCD monitora - slika govori dovoljno
Grafičari općenito preferiraju CRT (katodna cijev) monitore jer oni pokazuju stvarnije boje i bolje nijanse, dok se ljudi koji uglavnom rade s tekstom radije okreću LCD (tekući kristal) monitorima jer oni imaju bolje definirane rubove, što rezultira oštrijim i bolje fokusiranim slovima.
Budući da CRT ekrani brže iscrtavaju sliku od LCD-a, pokretne slike na njima ne ostavljaju tragove (čuveni ‘duhovi’ na LCD ekranima). Srećom, u posljednje vrijeme LCD ekrani se sve bolji u tom području.
Danas se kao standard kod CRT ekrana ustalila veličina od 17”. 15” je odavno postalo premalo, dok se kod većih ekrana od 17” (npr. 19”, 21”), pogotovo kod CRT ekrana, treba unaprijed planirati njihov smještaj.
Razlučivost i osvježenje slike
Pod pojmom razlučivost (ili rezolucija) podrazumijevamo broj točkica koje će ekran prikazati. Mjere se širina i visina (npr. 800x600, 1024x768, 1600x1200 itd.).
Što je brzina osvježavanja slike? Objasnimo na primjeru. Današnji 17” CRT ekran može, recimo, prikazati maksimalnu razlučivost od 1600x1200 pri brzini osvježavanja od 60 Hz i taj podatak nas ne bi trebao impresionirati. Osvježenje ekrana je broj koji označava koliko je puta ekran ponovo iscrtao (osvježio) sliku u jednoj sekundi. Bilo koji broj osvježavanja manji od 70 Hz ljudsko će oko detektirati kao titranje ekrana. Što je titranje izraženije, oko se brže umara.
CRT ekrani koriste se od nastanka kućnih računala
Oni koji su imali prilike na nekom od informatičkih sajmova vidjeti velike CRT ekrane koji na većim razlučivostima znaju imati brzine osvježavanja od preko 160 Hz primijetili su da je gledanje u takav ekran slično gledanju u zid. Međutim, čak iako ekran podržava velike brzine osvježavanja slike, tekst i ikonice moraju biti dovoljno velike za gledanje i ugodan rad. Tekst na 17”-ekranu u razlučivosti od 1600x1200 bio bi malen i za najoštrije oko, odnosno neupotrebljiv. Na 21”-ekranu dosta će korisnika biti zadovoljna tom razlučivošću.
CRT ekrani
CRT ekrani postoje na tržištu praktički od postanka kućnih računala. Imaju katodne cijevi i po proizvodnoj tehnici slični su TV ekranima. Postoje dva tipa cijevi: shadow-mask i aperture-grille. Shadow-mask je bolje rješenje za CAD budući da bolje iscrtava ravne linije. Aperture-grille modeli obično imaju ravne ekrane i koštaju više od shadow-mask modela. Ti ekrani iscrtavaju jasnije slike, tako da su primamljivi ljudima koji rade s grafikom. Iako koštaju više, ravni ekrani često opravdavaju investiciju zbog jasnije neiskrivljene slike i smanjenog odsjaja okolnog svjetla u ekranu.
LCD ekrani
Kod LCD ekrana pojavljuju se drugačiji pojmovi. Prvi je glavna razlučivost (native resolution). Budući da LCD koristi matricu ćelija za prikaz slike, on ima fiksnu (native) razlučivost pod kojom izgleda najbolje. Naprimjer, 15” LCD ima fiksnu razlučivost od 1024x768, dok će 17” model najbolje izgledati na 1280x1024. Srećom, u posljednje je vrijeme tehnologija skaliranja znatno poboljšana, tako da LCD ekrani mogu podjednako dobro raditi i u drugim razlučivostima.
Jedna od najvažnijih karakteristika LCD monitora je nazivna razlučivost
Drugi pojam je kut gledanja. Kut gledanja LCD ekrana (koji se mjeri u stupnjevima) označava koliko se korisnik može odmaknuti od centra na neku od strana prije nego što ekran postane negledljiv. Treća stvar je brzina iscrtavanja slike, odnosno tzv. response time. Ta brzina je odgovorna za ‘duhove’ na ekranu. Što je response time manji, ekran je bolji. Četvrta i ne manje važna stvar je kontrast ekrana. Tim terminom označava se razlika u intenzitetu svjetla između najsvjetlije bijele i najtamnije crne boje koje LCD ekran može proizvesti. Što je veći omjer, bolji je ekran.
Kako to na kraju spojiti na računalo?
Posljednje pitanje, a možda i najvažnije prilikom kupnje je njegov konektor za spajanje na računalo. Možda je najgora korisnikova noćna mora kada kući odnese novi veliki ekran i shvati da ga nema kamo spojiti. Većina monitora koristi standardni konektor poznat pod imenom HD15 (VGA) koji ima tri reda iglica i izgleda kao naopačke okrenut trapeziod. Međutim, noviji su monitori počeli koristiti DVI konektor preuzet sa HDTV-a.
DVI i HD15 konektori
Dakle, ako grafička kartica na PC-ju ima digitalni video izlaz, trebalo bi se izabrati digitalni LCD, slika se neće trebati prebacivati iz analognog u digitalni signal i obratno i bit će jasnija. Srećom, većina digitalnih LCD ekrana ima i analogni HD15 konektor.
Cijene u hrvatskoj
CRT
Cijene osnovnih 17” CRT modela počinju od 900 kn, srednji koštaju oko 1.100 kn, a najskuplji oko 1.400 kn.
Cijene osnovnih 19” CRT modela počinju od 1.500 kn, srednji koštaju oko 1.900 kn, a najbolji modeli oko 2.100 kn.
Cijene 21” CRT ekrana kreću se oko 3.700 kn.
LCD
Cijene 15” LCD ekrana iznose od 2.100 do 2.600 kn, a bolji modeli dostižu cijene od 2.900 do 3.600 kn.
Cijene 17” LCD ekrana iznose od 2.000 do 3.100 kn, a bolji modeli dostižu cijene od 3.700 do 6.100 kn.
Cijene 19” LCD ekrana iznose od 3.300 kn za najjeftinije modele, a bolji koštaju od 4.500 do 5.400 kn.
Veći modeli, poput 20”, 21” i 24” ekrana, postižu cijene od 10.000 do 32.000 kn.
Vodič za kupovinu grafičke kartice
Ukoliko vam novije igre rade sporo ili se čak ne mogu ni pokrenuti, vrijeme je da počnete razmišljati o novoj grafičkoj kartici. Već ste i sami pomislili na to, ali ste nakon kratkog pogleda na cjenik lokalne trgovine računalne opreme ostali zbunjeni silnim modelima grafičkih kartica? Ovaj vodič trebao bi vam olakšati muke
Industrija grafičkih kartica jedna je od najdinamičnijih grana računalne industrije uopće. Generacije grafičkih kartica smjenjuju se u prosjeku svakih pola godine, a svakodnevno na tržište dolaze stotine modela grafičkih kartica raznih proizvođača. Iz svih ovih razloga, odabir grafičke kartice koja će potpuno odgovarati svim vašim potrebama nije nimalo lagan zadatak.
Prilikom kupovine grafičke kartice treba obratiti pažnju na nekoliko stvari koje pojedini proizvođači, ali i trgovci koriste kako bi svoj proizvod prikazali boljim nego što to zbilja jest.
Zabluda br. 1: Količina video memorije na kartici glavni je pokazatelj njene brzine
Ovo je jedna od najučestalijih zabluda neiskusnih korisnika, a kako bi to iskoristili, proizvođači ovaj broj vrlo često ističu na kutijama svojih proizvoda. Performanse grafičke kartice ovise o tipu grafičkog procesora koji se u nju ugrađuje, taktu na kojem radi te vrsti, brzini i količini video memorije na kartici. Količina memorije tek je jedan od faktora koji utječe na ukupne performanse grafičke kartice.
U nekim slučajevima grafičke kartice s većom količinom video memorije čak su sporije od onih s manje memorije, budući da neki proizvođači na ove modele ugrađuju sporiju i jeftiniju memoriju. Dakle, suprotno uvriježenom mišljenju, postoje grafičke kartice sa 128 MB memorije koje su brže od onih sa 256 MB. Iz ovog razloga količina video memorije nikako ne bi smjela biti jedini kriterij prilikom kupovine nove grafičke kartice.
ATI Crossfire tehnologija omogućuje korištenje dvije ATI grafičke kartice istovremeno, u svrhu poboljšanja performansi
Zabluda br. 2: Kvaliteta prikaza slike nije važna
Premda kvaliteta slike ovisi i o monitoru, grafička kartica također igra važnu ulogu. Naime, neki proizvođači jeftinijih modela grafičkih kartica 'štede' na komponentama odgovornima za prikaz slike na ekranu kako bi mogli poboljšati performanse kartice. Izdvojiti stotinjak kuna više za kupovinu kvalitetne grafičke kartice puno je jeftinije od eventualnih liječničkih računa koje ćete morati platiti nakon što vam se pokvari vid. Ovaj 'problem', kao što smo već rekli, može se riješiti kupovinom neke od kvalitetnijih grafičkih kartica poznatih proizvođača, poput Asusa, Gainwarda, Leadteka ili Sapphirea.
Zabluda br. 3: Kupim li najskuplju grafičku karticu, moći ću igrati najnovije igre
Za igranje današnjih igara osim moćne grafičke kartice iznimno je važan i ostatak računala. Kupite li grafičku karticu za 5000 kn i ugradite je u računalo staro dvije godine, igre će vam raditi sporije nego susjedu koji je prije mjesec dana kupio cijelo računalo za istu svotu novca. Da bi popuno iskoristile svoje mogućnosti, moderne grafičke kartice trebaju procesor na taktu od barem 3 GHz, a poželjno je imati i više od 1 GB RAM memorije.
Gforce 6600GT
PCI-E ili AGP
Grafičke kartice na novijim matičnim pločama spajaju se putem PCI-Express sučelja, dok se prije u istu svrhu koristio AGP. Kupujete li novo računalo, svakako biste se trebali odlučiti za grafičku karticu PCI-E, dok će grafičke kartice AGP danas kupovati oni koji žele nadograditi računalo koje već imaju. Osim što je AGP sučelje pri kraju životnog vijeka, grafičke kartice PCI-E imaju još jednu prednost, a to je mogućnost uparenog rada. Posebne grafičke kartice PCI-E mogu raditi kao jedna (teoretski udvostručavajući grafičke performanse računala), no o tome u nastavku teksta.
SLI i Crossfire
Nvidia SLI i ATI Crossfire tehnologije su koje omogućuju povećanje grafičkih performansi spajanjem dvije grafičke kartice na računalo koje tada rade simultano. Ovo bi u teoriji trebalo dvostruko povećati performanse grafičkog sustava, no dobitak je u praksi nešto manji. Uparivanje je moguće samo s karticama koje se spajaju preko PCI-E sučelja, budući da matične ploče s AGP-om nemaju dva AGP utora.
Pci-E i AGP grafičke kartice
Ipak, u upareni način ne mogu se spojiti bilo koje PCI-E grafičke kartice. Za spajanje dvije grafičke kartice u SLI način rada potrebne su dvije identične GeForce 6600 GT ili jače kartice i matična ploča koja podržava ovaj režim rada. ATI Crossfire također zahtijeva posebnu matičnu ploču, jednu master Crossfire edition karticu te jednu običnu X800 ili jaču grafičku karticu. Naravno, uparivanje grafičkih kartica, osim performansi, dvostruko povećava izdatak za grafički sustav, budući da zahtijeva kupovinu dvije kartice.
Odluka o kupovini
Prije odluke koju grafičku karticu kupiti korisnik se prvo treba zapitati za što sve koristi računalo. Provodi li većinu vremena u uredskim aplikacijama i surfanju po internetu i nema apsolutno nikakvu želju za igranjem računalnih igara, 3D performanse grafičke kartice ne igraju preveliku ulogu pri odlučivanju.
SLI Asus GeForce 7800GTX
Ipak, većina korisnika želi na svojim računalima igrati i igre, pa se tako 3D performanse uzimaju kao glavni faktor pri odabiru grafičke kartice. Kao što smo već rekli, broj različitih modela grafičkih kartica na tržištu stvarno je velik, što je s jedne strane dobro, ali s druge, ne olakšava izbor.
Danas se za tržište grafičkih kartica bore dva velika proizvođača, ATI i Nvidia. Svaka od ovih tvrtki ima grupu fanatičnih poklonika (slično kao i u svijetu procesora gdje se dijele na 'AMD-ovce' i 'intelovce') koji će vam sigurno reći da nikako ne kupujete karticu ATI ili Nvidia, ovisno na kojoj se strani nalaze. Mi smo stajališta da su kartice oba proizvođača dobre i ako se odlučite bilo za ATI bilo za Nvidiu, nećete pogriješiti. Puno je važnije da je kartica koju kupujete prilagođena vašim potrebama i računalu koje imate te da uzmete model jednog od poznatijih proizvođača. Grafičke kartice iz istih cjenovnih razreda u prosjeku imaju podjednake performanse. Razlike ipak postoje i katkad su na strani ATI-ja, a katkad Nvidie, no to se u pravilu primjećuje samo u testovima, dok u igrama razlika nije tako izražena.
ATI Radeon X800 GTO
Jedan od glavnih kriterija kojim ćete se voditi prilikom odabira vjerojatno je cijena. Zato smo, da bismo vam olakšali izbor, podijelili kartice u tri kategorije.
U prvu kategoriju stavili smo kartice s cijenom nižom od 750 kn. Druga grupa, tzv. srednji cjenovni razred, počinje s cijenom od 750 kn i dostiže cijene do 2500 kn. Posljednja kategorija kartica, za entuzijaste i ljude s mnogo novaca, počinje s cijenama od 2500 kn i raste do 4000 kn i više.
Jeftina grupa (do 750 kn)
U ovoj se grupi nalaze kartice namijenjene korisnicima koji najviše vremena provode surfajući internetom ili radeći u uredskim aplikacijama. To ne znači da na ovim grafičkim karticama ne rade 3D igre, no ograničeni ste na starije naslove, dok na nove igre možete zaboraviti. U ovu grupu spadaju modeli: GeForce4 MX 4000, GeForce FX 5500, GeForce 6200, ATI Radeon 9250, ATI Radeon X300SE, ATI Radeon 9550SE, Radeon 9550, ATI Radeon X550 i ATI Radeon 9600Pro.
Srednji cjenovni razred (700 kn do 2500 kn)
Ovaj razred pokriva najveći broj grafičkih kartica, tako da se modeli u njemu prilično razlikuju po mogućnostima i performansama. Dok će skuplji modeli još neko vrijeme biti dovoljno snažni za pokretanje novih igara, one jeftinije već je nagrizao zub vremena i na njima novije igre neće raditi glatko. Grafičke kartice koje u ovom cjenovnom razredu predstavljaju optimalan omjer cijene i brzine su modeli Nvidia GeForce 6600GT i ATI Radeon X800GTO. Premda se radi o 'prethodnoj generaciji' grafičkih kartica, još uvijek su dovoljno brze za pokretanje svih aktualnih računalnih igara. Cijena ATI-jevog modela nešto je veća, no ova kartica je i nešto brža.
Grafičke kartice za 'hardcore' gejmere i entuzijaste (2500 kn i više)
Sve donedavno nisu postojale igre koje su bile u stanju iskoristiti sve mogućnosti najjačih (i najskupljih) grafičkih kartica. Jedino u čemu ste mogli vidjeti da je vaša kartica zbilja najbrže što se može nabaviti bili su programi za testiranje performansi. Danas se stanje, zahvaljujući naslovima poput F.E.A.R.-a i X3, ponešto popravilo i hardver ne trči više toliko ispred softvera. Na mjestu proizvođača najbrže grafičke kartice na svijetu periodički se smjenjuju ATI i Nvidia. Trenutno prvo mjesto opet zauzima ATI s grafičkom karticom Radeon X1900 koje je preoteo od Nvidijine GeForce 7800 GTX 512. Cijena obje kartice prelazi 4000 kn.
Pročitajte i ovo:
|